Logoterapija kao način života i što nas je naučio Viktor Frankl

logotherapy

Sanja Varlaj, mag.oec, NLP Master practitioner & Business coach, poslovni savjetnik iz logoterapije i egzistencijalne analize u edukaciji. svarlaj@gmail.com

Zanimljivo je kako naša transgeneracijska povijesti utječe svjesno i nesvjesno na neke naše životne izbore i motivacije. Osobno sam se sa logoterapijom susrela prije mnogo godina te me je želja za učenjem i novim saznanjima o ljudskoj psihi dovela konačno i na put logoterapije. Prva knjiga Viktor Frankla koju sam pročitala je „Život uvijek ima smisla“ i preporučam je kao obavezno i prvo štivo koje bi trebalo pročitati ako vas zanima ova tema.

Što se tiče transgeneracijske priče, ona V. Frankla i moja isprepliću se kroz židovsko podrijetlo. Njegova je naravno , neopisivo teža jer je osobno proživio Holokaust i bio u čak 4 nacistička logora, moja je puno blaža jer sam „ samo „ izgubila djeda, a moja majka oca no suludi razlog zbog kojeg su ljudi ubijani je isti. Sigurna sam da me i taj dio privukao logoterapiji i egzistencijalnoj analizi , poznatijoj i kao treća bečka psihoterapijska škola ( nakon Freuda i Adlera).

Viktor E. Frankl rodio se 26. ožujka 1905. u Beču, kao drugo od troje djece. Utemeljitelj je psihoterapijskog smjera poznatog pod imenom logoterapija i egzistencijalna analiza. Psihijatar, neurolog i psihoterapeut. Bio je učenik , pa donekle, rekli bi današnjim žargonom, prvo Freuda pa zatim i Adlera. Bio je učenik obojice te priznao njihov veliki doprinos razvoju područja kojim su se bavili. No niti Nagon ( Freud), niti Moć ( Adler) kako su tvrdili da je glavni pokretač i motivator života, nisu zadovoljili Frankla, te je znao da postoji još nešto jače i veće što nas u biti čini ljudima te razlikuje od svih drugih živih bića.Vremenom je sve više dolazio do uvjerenja kako je temeljna motivacija ljudskog djelovanja želja za smislom koja proizlazi iz čovjekove duhovne dimenzije. Nju je neophodno uzeti u obzir i u psihoterapijskom tretmanu, jer egzistencijalna i filozofska pitanja dolaze od samih pacijenata kao njihove temeljne potrebe koje, ako ostanu izvan interesa psihoterapeuta, mogu uzrokovati razne psihičke smetnje. Glavni doprinos Viktora E. Frankla psihoterapiji je to što je gledao čovjeka kao cjelovito tj duhovno biće koje nije determinirano ničim psiho-fizičkim, niti je prihvaćao automatizam kao nešto što u stvari odlučuje za njega. Čovjek za Frankla je cjelovito biće koje ima svoju volju i odlučuje o svom životu. Kao treća moć psihoterapije spominje se i njegov nauk o tome da je glavna čovjekova težnja samonadrastanje ili autotranscedencija (a ne samoaktualizacija kako je učio Maslow) tj. da pruži drugome nešto dobro i smisleno čak i kada je za njega samog to iskustvo neugodno (prava nesebična ljubav prema drugom Čovjeku). Čovjek je, za njega dakle duhovno biće, tj ima 3 dimenzije : fizičku, psihičku i duhovnu iz koje proizlaze neke bitne vrednote.

Zanimljiva je činjenica i osobno meni vrlo bitna što logoterapija potječe od humanističke filozofije, ne od psihologije! To dokazuje i credo logoterapije – Čovjek je uvijek nešto više bez obzira na poteškoće jer se Duhovno ne razboljeva i ono je rješenje za psihofizičke probleme.

Za vas koji se susrećete prvi puta sa logoterapijom, navodim ovdje da ona počiva na tri stupa :

1.stup: slobodna volja a to je slika čovjeka. Slobodna volja je osnovni dio predodžbe o čovjeku na kojem počiva antropologija. To bih objasnila na način da mi kao ljudi imamo uvijek slobodu zauzimanja stava prema nečemu/nekome i promjenu stava obzirom na nove životne okolnosti. Ako ne možemo promijeniti tešku sudbinu, možemo još uvijek odlučiti kakav će biti naš stav prema toj sudbini ! Tu slobodu nam nitko ne može uzeti (knjiga V. Frankla “Život uvijek ima smilsa”)

2. stup: volja za smislom koja nam govori o tome da je temeljna čovjekova težnja, težnja za smislom i da je on uvijek prisutan pa čak i kada nemamo želju ža životom ( npr. kada senetko želi ubiti, onda njemu smrt ima smisla V. Frankl u “Liječnik i duša”) . Nasuprot neimanju smisla je apatija a onda se niti ubojica neće ubiti jer mu nije do ničega u stvari ne da mu se niti ubiti! Smisao nije tjeran nagonom nego voljom i to je jako važno razumijeti, za smisao se moramo odlučiti , on ne dolazi sam od sebe bez rasta i razvoja kroz duhovnu dimenziju!

3. stup: smisao života: On nam je uvijek dostupan i cijeli život možemo imati da ga otkrijemo. Svaki dan možemo i trebamo otkrivati male “smisliće” koji samo za nas imaju smisla u datoj situaciji i s određenom osobom ili grupom ljudi. Svatko ima tj može imati svoj smisao i važno je da ga nađe , osvijesti i postupa po njemu. Tako ćemo češće postupati iz 3. dimenzije (duhovne), dohvatiti autotranscedenciju a kroz to u stvari i samoostvarenje (koje neće biti ultimativni cilj).

Sve to radimo putem vrijednosti ili vrednota. Vrijednosti su te koje nas pokreću i kroz koje donosimo sve odluke u životu i poslu. Kroz svoj rad kao poslovni savjetnik i trenerica mnogih menadžera i firmi, u svom radu uvijek počinjem sa ovom temom. Bez da razumijemo, osvijestimo svoje vrijednosti (osobne i poslovne se mogu razlikovati) nećemo moći dalje raditi na leadershipu i menadžerskim vještinama. U logoterapiji prepoznajemo 3 vrste vrijednosti.

  1. Stvaralačke – sposobnost djelovanja koja je važna jer daje ritam tj sigurnost, red u strukturu. Njome se realiziramo kao odrasli ljudi koji pridonose društvu i rastu zajednice, obitelji, samih sebe. One su nešto što mi kao ljudi dajemo svijetu i društvu.
  2. Putem spoznaje doživljanih vrijednosti kojima se ponovo motivira sposobnost ljubavi: ljubavi prema umjetnosti, prirodi,sposobnost poštivanja sebe i okoline, ljubav prema drugom čovjeku, ljubav prema životinjama… One nas pune, poput struje akumulator i njime se naša duša obogaćuje i raste. One su nešto što svijet daje nama.
  3. Putem vrijednost stava koje nam daju nadu i smisao i kada je teško, kada patimo, kod bolesti našeg psihofizikuma. Ovdje učimo da ne trebamo bježati od frustracija, ne odgajati djecu pod staklenim zvonom već naučiti prihvatiti probleme i izazove i donijeti stav kako ćemo se s njima nositi. One su važne kada smo u patnji, kada ne možemo promijeniti tešku sudbinu koja nas je snašla. No, još uvijek imamo slobodu zauzeti stav kako ćemo se odnositi sa tom sudbinom .

Dragi čitatelji/ce o logoterapiji i nauku Viktora Frankla i Elizabeth Lukas, pisati ću i dalje. Slobodno pišite i vi nama, ostavite komentare ili pitanja.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *